Le même métal traverse l'Empire romain, l'essence automobile et encore aujourd'hui les logements anciens.
Sa toxicité est connue depuis l'Antiquité, mais l'exposition au plomb cause encore 1,5 million de morts par an.
Prijevod — mjerodavna je francuska verzija.
Des conduites romaines à l'essence au plomb, en passant par la céruse des peintres : l'histoire d'un métal dont la toxicité est documentée depuis plus de 2'000 ans, mais dont l'exploitation a été défendue bec et ongles par l'industrie. Voici les faits.
Le même métal traverse l'Empire romain, l'essence automobile et encore aujourd'hui les logements anciens.
Sa toxicité est connue depuis l'Antiquité, mais l'exposition au plomb cause encore 1,5 million de morts par an.
Le plomb est l'un des premiers métaux travaillés par l'humanité. Facile à fondre (327 °C), malléable, résistant à la corrosion, il était idéal pour les conduites d'eau, la vaisselle et les cosmétiques. Les Romains l'appelaient plumbum — d'où le mot « plombier » et le symbole chimique Pb.
Mais ses effets toxiques étaient déjà documentés. Dès le IIe siècle av. J.-C., le médecin grec Nikandre de Colophon décrivait les coliques et la paralysie provoquées par le plomb. Au Ier siècle av. J.-C., l'architecte Vitruve mettait en garde contre les conduites en plomb pour l'eau potable.
Les Romains cuisaient le moût de raisin dans des récipients en plomb pour produire le sapa, un sirop sucré utilisé comme édulcorant. L'acide du raisin réagissait avec le plomb pour former de l'acétate de plomb — un « sucre de plomb » au goût agréable mais mortel à long terme. Certains historiens ont émis l'hypothèse que cette consommation massive a contribué au déclin de l'Empire romain.
« Voda ne bi trebala biti dovedena olovnim cijevima ako zelimo da bude zdrava. Naime, primjecuje se da radnici koji rade s olovom imaju blijedo lice, jer pare olova unistavaju snagu krvi. »
Predmeti od olova pronadjeni su na arheoloSkim nalazistima u Anadoliji (danasnja Turska). Olovo, lako za taljenje i lijevanje, koristeno je za izradu figurica, utega i pecata.
Izvor : Archives archéologiques
Grcki pjesnik i ljecnik Nikandar iz Kolofona opisuje kolike i paralizu uzrokovane olovom u svom djelu Alexipharmaca. Radi se o jednom od prvih klinickih opisa saturnizma (trovanje olovom).
Izvor : Nikandre de Colophon, Alexipharmaca, IIe siècle av. J.-C.
Rimski arhitekt Vitruvije u djelu De Architectura preporucuje koristenje glinenih cijevi umjesto olovnih za pitku vodu. Primjecuje da radnici koji rade s olovom imaju "blijedo lice" i naruseno zdravlje. Latinska rijec plumbum dat ce "vodoinstalater" (plombier) i kemijski simbol Pb.
Izvor : Vitruve, De Architectura, livre VIII
Rimljani kuhaju grozdjani most u olovnim posudama kako bi proizveli sapu (sirup reduciran na trecinu) i defrutum (reduciran na polovinu). Kiselina iz grozda reagira s olovom stvarajuci olovni acetat — otrovni zasladzivac. Rimske elite konzumiraju ga svakodnevno.
Izvor : Columelle, De Re Rustica ; Pline l'Ancien, Histoire naturelle
Moderni historicari iznose hipotezu da je masovna upotreba olova — vodovodne cijevi, posudje, kozmetika, vino sa sapom — doprinijela padu Rimskog carstva kroz kronicno trovanje elita. Teza ostaje predmet rasprave, ali analize rimskih kostura otkrivaju vrlo visoke razine olova.
Izvor : Jerome Nriagu, Lead and Lead Poisoning in Antiquity, 1983
U poznatom pismu, Benjamin Franklin opisuje ucinke olova opazene u tiskarama i destilerijama. S gorCinom biljezi da su te opasnosti bile poznate vec desetljecima, ali da "covjecanstvo sporo prihvaca istine koje su u suprotnosti s njegovim navikama".
Izvor : Lettre de Benjamin Franklin à Benjamin Vaughan, 1786
Avec la révolution industrielle, la production de céruse (blanc de plomb) explose. Ce pigment blanc opaque, utilisé depuis l'Antiquité, recouvre désormais les bâtiments, les gares, les ponts, les navires et les logements de toute l'Europe. En France, au XIXe siècle, jusqu'à 50 % des ouvriers des usines de céruse sont hospitalisés chaque année.
Le saturnisme — du nom de Saturne, associé au plomb en alchimie — désigne l'intoxication chronique au plomb. Ses symptômes sont terrifiants : coliques violentes, paralysie des membres, convulsions, encéphalopathie, coma. Les « coliques du peintre » sont une expression courante au XIXe siècle.
En 1897, en Australie, le Dr J. Lockhart Gibson identifie les premiers cas massifs de saturnisme chez des enfants — ils ingèrent les écailles de peinture au plomb qui se détachent des murs et des vérandas. La peinture au plomb deviendra l'une des plus grandes menaces pour la santé infantile du XXe siècle.
Francuski ljecnik Louis Tanquerel des Planches objavljuje sveobuhvatni medicinski traktat o saturnizmu (trovanju olovom), dokumentirajuci vise od 1 200 klinickih slucajeva. Opisuje olovne kolike, encefalopatiju i paralizu udova. Djelo ostaje referentno nekoliko desetljeca.
Izvor : Tanquerel des Planches, Traité des maladies de plomb ou saturnines, 1839
U Francuskoj, do 50 % radnika u tvornicama ceruze (olovnobijele boje) godisnje biva hospitalizirano zbog teskih trovanja. "Kolike slikara" postaju uobicajen izraz. Zene i djeca posebno su pogodjeni.
Izvor : Rapports de l'Inspection du travail, France, XIXe siècle
U Australiji, dr. J. Lockhart Gibson identificira masovne slucajeve saturnizma kod djece u Brisbanu. Utvrdjuje vezu izmedju boja na bazi olova koristenih na verandama i trovanja kod djece. Djeca gutaju ljuspice boje.
Izvor : J. Lockhart Gibson, Australasian Medical Gazette, 1904
Zakon od 20. jula 1909., koji je podrzao Georges Clemenceau, zabranjuje upotrebu ceruze (olovnobijele boje) u svim radovima bojenja u Francuskoj. Stupanje na snagu odgodzeno je do 1915. Proizvodnja nije zabranjena — olovo se nastavlja izvoziti.
Izvor : Loi du 20 juillet 1909, France
Svicarska zabranjuje upotrebu olovnih cijevi u mrezama za pitku vodu. To je jedna od prvih zastiitnih mjera protiv olova u zemlji. Medjutim, postojece cijevi ostaju u upotrebi u mnogim zgradama jos desetljecima.
Izvor : Législation fédérale suisse, 1914
WHO tvrdi da ne postoji sigurna razina izloženosti olovu. Djeca su posebno osjetljiva jer im je živčani sustav još u razvoju i proporcionalno apsorbiraju više olova od odraslih.
En 1921, l'ingénieur Thomas Midgley Jr., travaillant pour General Motors, découvre que le plomb tétraéthyle (TEL) élimine le cliquetis des moteurs à essence. C'est le début d'un des plus grands désastres environnementaux de l'histoire. Midgley inventera également les CFC, responsables de la destruction de la couche d'ozone — un historien le qualifiera de « l'organisme qui a le plus nui à l'atmosphère terrestre ».
En 1924, General Motors, Standard Oil et DuPont créent l'Ethyl Corporation pour produire et commercialiser l'essence au plomb. Le produit est vendu sous la marque « Ethyl » — le mot « plomb » est délibérément évité.
Dès les premiers mois, c'est la catastrophe. À l'usine de Bayway (New Jersey), des dizaines d'ouvriers développent des hallucinations, des convulsions, des psychoses. L'usine est surnommée « la maison des fous ». Au total, 15 ouvriers meurent et des dizaines sont hospitalisés. Midgley répond en versant du TEL sur ses mains et en inhalant ses vapeurs devant les journalistes — il sera lui-même hospitalisé peu après pour intoxication au plomb.
Medunarodna organizacija rada (MOR) usvaja Konvenciju br. 13 koja zabranjuje upotrebu ceruze i olovnog sulfata u bojama. Francuska je ratificira 1926. Sjedinjene Drzave odbijaju ratifikaciju — to jos uvijek nisu ucinile.
Izvor : Convention OIT n° 13, 1921
Inzenjer Thomas Midgley Jr., radeci za General Motors, otkriva da tetraetilolovo (TEL) eliminira kucanje motora na benzin. Pocinje era olovnog benzina. Midgley ce takodje otkriti CFC spojeve koji ce unistiti ozonski omotac. Jedan historicak nazvat ce ga "covjekom koji je najvise naudio zemaljskoj atmosferi".
Izvor : Midgley et al., Industrial and Engineering Chemistry, 1922
General Motors, Standard Oil i DuPont osnivaju Ethyl Corporation za proizvodnju olovnog benzina. U roku od nekoliko mjeseci, desetci radnika u tvornici Bayway (New Jersey) razvijaju halucinacije, konvulzije i psihoze. Ukupno 15 radnika umire, a desetci su hospitalizirani. Tvornica dobiva nadimak "kuca ludih".
Izvor : Archives du New York Times, octobre 1924
Na konferenciji za novinare, Thomas Midgley Jr. prelije tetraetilolovo po rukama i udise pare 60 sekundi kako bi "dokazao" njegovu bezopasnost. U stvarnosti, Midgley je neposredno prije bio hospitaliziran zbog trovanja olovom. Potom je prisiljen otici na oporavak.
Izvor : Conference de presse, 30 octobre 1924
Nakon jednogodisnje suspenzije i istrage Public Health Service-a koju su vodili naucnici bliski industriji, prodaja olovnog benzina se nastavlja u SAD-u. Robert Kehoe, ljecnik kojeg financira Ethyl Corporation, tvrdi da je olovo "prirodno prisutno" u ljudskom tijelu — tvrdnja koja je lazna i koja ce biti opovrgnuta tek desetljecima kasnije.
Izvor : U.S. Surgeon General Conference, mai 1925
Jedan je čovjek uzrokovao dvije od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti. Midgley je umro 1944., zadavljen sustavom kolotura koji je izumio da bi kompenzirao svoju paralizu — uzrokovanu dječjom paralizom.
En 1956, le géochimiste Clair Cameron Patterson détermine l'âge de la Terre à 4,55 milliards d'années. Mais pour y parvenir, il doit construire le premier laboratoire « ultra-propre » au monde : le plomb est partout — dans l'eau, l'air, la verrerie, les murs. Patterson comprend que la contamination est d'origine industrielle et décide de le prouver.
En 1965, il publie une étude démonstrative : les niveaux de plomb dans le sang des Américains sont 100 fois supérieurs aux niveaux naturels. Le « plomb naturel » de Robert Kehoe est en réalité de la pollution industrielle. L'industrie réagit avec férocité : Patterson perd ses contrats de recherche, ses financements sont coupés, on tente de le faire renvoyer du Caltech.
En 1966, le sénateur Edmund Muskie convoque des auditions au Sénat américain. Patterson et Kehoe témoignent face à face. Kehoe maintient que les niveaux sont naturels. Patterson le réfute, preuves à l'appui. Ce combat préparera le Clean Air Act de 1970 et, à terme, la disparition de l'essence au plomb.
« Olovo je prirodno prisutno u ljudskom tijelu. Razine opazene u populaciji ne predstavljaju nikakvu opasnost. »
« Olovo u krvi danasnjikh Amerikanaca nije prirodno. Ono je direktan rezultat industrijske zagadjenosti, uglavnom od olovnog benzina. »
Robert Kehoe, direktor Kettering laboratorija kojeg financira industrija olova, objavljuje studije tvrdeci da postoji "sigurni prag" izlozenosti olovu i da su razine olova opazene u populaciji prirodne. Drzi gotovo monopol nad podacima 30 godina. Njegovi zakljucci stite industriju desetljecima.
Geokemicak Clair Cameron Patterson odredjuje starost Zemlje na 4,55 milijardi godina pomocu izotopa olova u meteoritima. No, da bi to postigao, mora stvoriti prvi "ultra-cisti" laboratorij na svijetu: olovo je svuda — u vodi, zraku, laboratorijskom posuzdju, zidovima. Shvaca da je kontaminacija olovom globalna pojava industrijskog porijekla.
Clair Patterson objavljuje Contaminated and Natural Lead Environments of Man, dokazujuci da su razine olova u krvi Amerikanaca 100 puta vise od prirodnih razina. Dokazuje da je "prirodno" olovo o kojem govori Kehoe zapravo industrijska zagadjenost. Industrija olova pokusava ga usatkati: gubi ugovore, finansiranje mu je prekinuto, vrsi se pritisak da napusti Caltech.
Senator Edmund Muskie saziva saslusanja u Senatu na kojima Patterson i Kehoe svjedoce jedan nasuprot drugog. Kehoe tvrdi da su razine olova prirodne. Patterson dokazuje, uz dokaze, da je to lazno. Ova borba pripremit ce teren za Clean Air Act iz 1970.
Clean Air Act izglasan je jednoglasno u Senatu SAD-a, na inicijativu senatora Muskieja. Daje EPA-i ovlast za regulaciju zagadjivaca zraka, ukljucujuci olovo. Industrija se opire jos godinama prije nego sto je olovni benzin stvarno povucen.
La France a interdit la céruse dans la peinture dès 1909. L'Organisation internationale du travail a adopté une convention en 1921. Pourtant, les États-Unis n'ont interdit la peinture au plomb qu'en 1978 — 69 ans après la France.
Ce retard a eu des conséquences dévastatrices, en particulier pour les enfants des quartiers défavorisés vivant dans des logements anciens où la peinture se dégrade. Les jeunes enfants ingèrent les écailles et la poussière de peinture au plomb, provoquant des dommages cérébraux irréversibles.
Aujourd'hui encore, l'OMS et le PNUE estiment qu'environ 100 pays n'ont toujours pas de limites légales contraignantes sur le plomb dans la peinture.
La Suisse a été relativement précoce sur certains aspects : les conduites en plomb pour l'eau potable ont été interdites dès 1914. Cependant, les conduites existantes sont restées en service dans de nombreux bâtiments pendant des décennies.
Les peintures au plomb ont été retirées du marché dans les années 1950, mais l'interdiction formelle dans l'Ordonnance sur la réduction des risques liés aux produits chimiques (ORRChim) ne date que de 2003.
Aujourd'hui, le plomb reste présent dans de nombreux bâtiments anciens : peintures, raccords de canalisations, mastics de vitrage, revêtements anticorrosion, feuilles d'étanchéité, vitraux. Lors de rénovations, le poussière et les écailles de ces matériaux peuvent contaminer les occupants — en particulier les jeunes enfants.
Svicarska zabranjuje upotrebu olovnih cijevi u mrezama za pitku vodu. To je jedna od prvih zastiitnih mjera protiv olova u zemlji. Medjutim, postojece cijevi ostaju u upotrebi u mnogim zgradama jos desetljecima.
Izvor : Législation fédérale suisse, 1914
Uredba o smanjenju rizika od kemikalija (ORRChim) formalno zabranjuje upotrebu boja koje sadrze olovo u Svicarskoj. Olovne boje povucene su s trzista jos 1950-ih, ali regulatorna zabrana dolazi tek 50 godina kasnije.
Izvor : ORRChim, Annexe 2.8, 2003
Olovne cijevi zabranjene
Za pitku vodu
Olovna boja zabranjena
ORRChim, Prilog 2.8
Obvezna dijagnoza
Prije obnove / rušenja
En avril 2014, la ville de Flint (Michigan, États-Unis) change sa source d'eau potable pour réduire les coûts. L'eau corrosive de la rivière Flint attaque les anciennes conduites en plomb, contaminant l'eau de 100 000 résidents.
Les résidents se plaignent immédiatement : l'eau est jaunâtre, elle sent mauvais, elle provoque des éruptions cutanées. General Motors cesse d'utiliser l'eau de Flint parce qu'elle corrode ses machines. Pourtant, les autorités affirment pendant 18 mois que l'eau est sûre.
En 2015, la pédiatre Mona Hanna-Attisha démontre que les taux de plomb dans le sang des enfants de Flint ont doublé depuis le changement de source d'eau. Au moins 12 personnes meurent de légionellose liée à la contamination de l'eau. Des dizaines de milliers d'enfants ont subi des dommages neurologiques irréversibles.
Changement de source d'eau vers la rivière Flint
General Motors cesse d'utiliser l'eau — trop corrosive pour ses machines
Tests municipaux détectent des niveaux élevés de plomb
La Dr Hanna-Attisha prouve le doublement du plomb sanguin chez les enfants
Retour à l'eau de Detroit — 18 mois trop tard
État d'urgence déclaré — Garde nationale mobilisée
Le plomb tue silencieusement. Il ne provoque pas de tumeurs spectaculaires comme l'amiante — il réduit le QI des enfants, provoque des maladies cardiovasculaires, détruit les reins. Ses effets sont invisibles, diffus et dévastateurs.
smrtnih slučajeva godišnje u svijetu (WHO / IHME)
1’500’000
Godisnje smrtnosti pripisane izlozenosti olovu, uglavnom od kardiovaskularnih bolesti (SZO / IHME, 2021).
800 mio+
Vise od 800 milijuna djece u svijetu ima razinu olova u krvi iznad 5 mikrog/dL, praga intervencije SZO-a.
765 mio
Bodovi IQ-a kolektivno izgubljeni 2019. od strane djece mladje od 5 godina u svijetu zbog olova.
170 mio
Amerikanci rodjeni izmedju 1951. i 1980. koji su bili izlozeni opasnim razinama olova u djetinjstvu, s kolektivnim gubitkom od 824 milijuna bodova IQ-a.
USD 1’000 mia+
Procijenjeni godisnji trosak izlozenosti olovu u svijetu (gubitak produktivnosti, zdravstvena zastita), prema The Lancet Planetary Health.
~100
Zemlje u svijetu koje jos uvijek nemaju obavezujuce zakonske limite za olovo u bojama (SZO/UNEP, 2024).
L'essence au plomb a été éliminée mondialement en 2021. La peinture au plomb est interdite dans la plupart des pays développés. Mais le plomb reste présent dans des millions de bâtiments, dans les sols contaminés, et dans les canalisations anciennes.
En Suisse, tout bâtiment construit avant les années 1960 peut contenir des peintures au plomb, des conduites en plomb, des mastics au minium ou des revêtements anticorrosion à base de plomb. Lors de rénovations, ces matériaux libèrent des poussières toxiques qui menacent les travailleurs et les occupants — en particulier les enfants.
L'OMS est formelle : il n'existe aucun niveau d'exposition au plomb qui soit considéré comme sûr. Chaque microgramme compte, surtout pour le cerveau en développement d'un enfant.
L'OMS affirme qu'il n'existe aucun seuil en dessous duquel le plomb est inoffensif. Même des concentrations aussi basses que 3,5 µg/dL dans le sang sont associées à une baisse du QI chez les enfants.
Plus de 800 millions d'enfants dans le monde ont un taux de plomb sanguin supérieur au seuil d'action de l'OMS (5 µg/dL). 90 % vivent dans des pays à revenu faible ou intermédiaire.
L'OLED (art. 16) impose un diagnostic polluants avant toute rénovation ou démolition de bâtiments construits avant 1990. Le plomb fait partie des polluants recherchés, aux côtés de l'amiante, des PCB et des HAP.
« Ne postoji razina izlozenosti olovu koja se smatra sigurnom. »
Profesionalna dijagnoza omogućuje identifikaciju prisutnosti olova u bojama, cijevima i drugim građevinskim materijalima. Naši stručnjaci djeluju u cijeloj Romanskoj Švicarskoj.
Zatražite dijagnozu →Od antike do 2024 : svi ključni događaji u povijesti olova.
Predmeti od olova pronadjeni su na arheoloSkim nalazistima u Anadoliji (danasnja Turska). Olovo, lako za taljenje i lijevanje, koristeno je za izradu figurica, utega i pecata.
Izvor : Archives archéologiques
Grcki pjesnik i ljecnik Nikandar iz Kolofona opisuje kolike i paralizu uzrokovane olovom u svom djelu Alexipharmaca. Radi se o jednom od prvih klinickih opisa saturnizma (trovanje olovom).
Izvor : Nikandre de Colophon, Alexipharmaca, IIe siècle av. J.-C.
Rimski arhitekt Vitruvije u djelu De Architectura preporucuje koristenje glinenih cijevi umjesto olovnih za pitku vodu. Primjecuje da radnici koji rade s olovom imaju "blijedo lice" i naruseno zdravlje. Latinska rijec plumbum dat ce "vodoinstalater" (plombier) i kemijski simbol Pb.
Izvor : Vitruve, De Architectura, livre VIII
Rimljani kuhaju grozdjani most u olovnim posudama kako bi proizveli sapu (sirup reduciran na trecinu) i defrutum (reduciran na polovinu). Kiselina iz grozda reagira s olovom stvarajuci olovni acetat — otrovni zasladzivac. Rimske elite konzumiraju ga svakodnevno.
Izvor : Columelle, De Re Rustica ; Pline l'Ancien, Histoire naturelle
Moderni historicari iznose hipotezu da je masovna upotreba olova — vodovodne cijevi, posudje, kozmetika, vino sa sapom — doprinijela padu Rimskog carstva kroz kronicno trovanje elita. Teza ostaje predmet rasprave, ali analize rimskih kostura otkrivaju vrlo visoke razine olova.
Izvor : Jerome Nriagu, Lead and Lead Poisoning in Antiquity, 1983
U poznatom pismu, Benjamin Franklin opisuje ucinke olova opazene u tiskarama i destilerijama. S gorCinom biljezi da su te opasnosti bile poznate vec desetljecima, ali da "covjecanstvo sporo prihvaca istine koje su u suprotnosti s njegovim navikama".
Izvor : Lettre de Benjamin Franklin à Benjamin Vaughan, 1786
Francuski ljecnik Louis Tanquerel des Planches objavljuje sveobuhvatni medicinski traktat o saturnizmu (trovanju olovom), dokumentirajuci vise od 1 200 klinickih slucajeva. Opisuje olovne kolike, encefalopatiju i paralizu udova. Djelo ostaje referentno nekoliko desetljeca.
Izvor : Tanquerel des Planches, Traité des maladies de plomb ou saturnines, 1839
U Francuskoj, do 50 % radnika u tvornicama ceruze (olovnobijele boje) godisnje biva hospitalizirano zbog teskih trovanja. "Kolike slikara" postaju uobicajen izraz. Zene i djeca posebno su pogodjeni.
Izvor : Rapports de l'Inspection du travail, France, XIXe siècle
U Australiji, dr. J. Lockhart Gibson identificira masovne slucajeve saturnizma kod djece u Brisbanu. Utvrdjuje vezu izmedju boja na bazi olova koristenih na verandama i trovanja kod djece. Djeca gutaju ljuspice boje.
Izvor : J. Lockhart Gibson, Australasian Medical Gazette, 1904
Zakon od 20. jula 1909., koji je podrzao Georges Clemenceau, zabranjuje upotrebu ceruze (olovnobijele boje) u svim radovima bojenja u Francuskoj. Stupanje na snagu odgodzeno je do 1915. Proizvodnja nije zabranjena — olovo se nastavlja izvoziti.
Izvor : Loi du 20 juillet 1909, France
Svicarska zabranjuje upotrebu olovnih cijevi u mrezama za pitku vodu. To je jedna od prvih zastiitnih mjera protiv olova u zemlji. Medjutim, postojece cijevi ostaju u upotrebi u mnogim zgradama jos desetljecima.
Izvor : Législation fédérale suisse, 1914
Medunarodna organizacija rada (MOR) usvaja Konvenciju br. 13 koja zabranjuje upotrebu ceruze i olovnog sulfata u bojama. Francuska je ratificira 1926. Sjedinjene Drzave odbijaju ratifikaciju — to jos uvijek nisu ucinile.
Izvor : Convention OIT n° 13, 1921
Inzenjer Thomas Midgley Jr., radeci za General Motors, otkriva da tetraetilolovo (TEL) eliminira kucanje motora na benzin. Pocinje era olovnog benzina. Midgley ce takodje otkriti CFC spojeve koji ce unistiti ozonski omotac. Jedan historicak nazvat ce ga "covjekom koji je najvise naudio zemaljskoj atmosferi".
Izvor : Midgley et al., Industrial and Engineering Chemistry, 1922
General Motors, Standard Oil i DuPont osnivaju Ethyl Corporation za proizvodnju olovnog benzina. U roku od nekoliko mjeseci, desetci radnika u tvornici Bayway (New Jersey) razvijaju halucinacije, konvulzije i psihoze. Ukupno 15 radnika umire, a desetci su hospitalizirani. Tvornica dobiva nadimak "kuca ludih".
Izvor : Archives du New York Times, octobre 1924
Na konferenciji za novinare, Thomas Midgley Jr. prelije tetraetilolovo po rukama i udise pare 60 sekundi kako bi "dokazao" njegovu bezopasnost. U stvarnosti, Midgley je neposredno prije bio hospitaliziran zbog trovanja olovom. Potom je prisiljen otici na oporavak.
Izvor : Conference de presse, 30 octobre 1924
Nakon jednogodisnje suspenzije i istrage Public Health Service-a koju su vodili naucnici bliski industriji, prodaja olovnog benzina se nastavlja u SAD-u. Robert Kehoe, ljecnik kojeg financira Ethyl Corporation, tvrdi da je olovo "prirodno prisutno" u ljudskom tijelu — tvrdnja koja je lazna i koja ce biti opovrgnuta tek desetljecima kasnije.
Izvor : U.S. Surgeon General Conference, mai 1925
Robert Kehoe, direktor Kettering laboratorija kojeg financira industrija olova, objavljuje studije tvrdeci da postoji "sigurni prag" izlozenosti olovu i da su razine olova opazene u populaciji prirodne. Drzi gotovo monopol nad podacima 30 godina. Njegovi zakljucci stite industriju desetljecima.
Izvor : Kettering Laboratory, rapports 1943-1965
Geokemicak Clair Cameron Patterson odredjuje starost Zemlje na 4,55 milijardi godina pomocu izotopa olova u meteoritima. No, da bi to postigao, mora stvoriti prvi "ultra-cisti" laboratorij na svijetu: olovo je svuda — u vodi, zraku, laboratorijskom posuzdju, zidovima. Shvaca da je kontaminacija olovom globalna pojava industrijskog porijekla.
Izvor : Patterson, Geochimica et Cosmochimica Acta, 1956
Clair Patterson objavljuje Contaminated and Natural Lead Environments of Man, dokazujuci da su razine olova u krvi Amerikanaca 100 puta vise od prirodnih razina. Dokazuje da je "prirodno" olovo o kojem govori Kehoe zapravo industrijska zagadjenost. Industrija olova pokusava ga usatkati: gubi ugovore, finansiranje mu je prekinuto, vrsi se pritisak da napusti Caltech.
Izvor : Patterson, Archives of Environmental Health, 1965
Senator Edmund Muskie saziva saslusanja u Senatu na kojima Patterson i Kehoe svjedoce jedan nasuprot drugog. Kehoe tvrdi da su razine olova prirodne. Patterson dokazuje, uz dokaze, da je to lazno. Ova borba pripremit ce teren za Clean Air Act iz 1970.
Izvor : U.S. Senate Hearings, Subcommittee on Air and Water Pollution, 1966
Clean Air Act izglasan je jednoglasno u Senatu SAD-a, na inicijativu senatora Muskieja. Daje EPA-i ovlast za regulaciju zagadjivaca zraka, ukljucujuci olovo. Industrija se opire jos godinama prije nego sto je olovni benzin stvarno povucen.
Izvor : Clean Air Act, 1970, États-Unis
Consumer Product Safety Commission (CPSC) zabranjuje olovnu boju u stambenim objektima, javnim zgradama, namjestaju i igracakama u SAD-u. Francuska je to ucinila jos 1909. — SAD-u je trebalo 69 godina da ucine isto.
Izvor : CPSC, Lead-Containing Paint Rule, 1978
Olovni benzin konacno je potpuno zabranjen za cestovna vozila u SAD-u. Tetraetilolovo je dodavano benzinu 73 godine, zagadjujuci atmosferu cijele planete i uzrokujuci nepovratne stete stotinama milijuna ljudi.
Izvor : EPA, 1er janvier 1996
Olovni benzin povucen je s europskog trzista. Svicarska je prestala prodavati olovni benzin vec 1990-ih.
Uredba o smanjenju rizika od kemikalija (ORRChim) formalno zabranjuje upotrebu boja koje sadrze olovo u Svicarskoj. Olovne boje povucene su s trzista jos 1950-ih, ali regulatorna zabrana dolazi tek 50 godina kasnije.
Izvor : ORRChim, Annexe 2.8, 2003
U aprilu 2014., grad Flint mijenja izvor pitke vode radi smanjenja troskova. Korozivna voda iz rijeke Flint napada olovne cijevi, zagadjujuci vodu 100 000 stanovnika. Razine olova u krvi djece se udvostucuju. Najmanje 12 osoba umire od legioneleze. Vlasti negiraju problem 18 mjeseci.
Izvor : Hanna-Attisha et al., American Journal of Public Health, 2016
Alzir je posljednja zemlja koja prestaje koristiti olovni benzin. Program Ujedinjenih nacija za okolis (UNEP) proglasava sluzbeni kraj ere olovnog benzina u svijetu. Kroz jedno stoljece, olovni benzin zagadio je atmosferu citave planete.
Izvor : PNUE, 30 août 2021
Studija objavljena u PNAS-u otkriva da je vise od 170 milijuna Amerikanaca rodjenih izmedju 1951. i 1980. bilo izlozeno visokim razinama olova u djetinjstvu, uzrokujuci kolektivni gubitak od procijenjenih 824 milijuna bodova IQ-a.
Izvor : McFarland et al., PNAS, 2022
SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) potvrdjuje da ne postoji sigurna razina izlozenosti olovu i lansira globalni poziv na akciju. Prema procjenama, olovo uzrokuje 1,5 miliona smrtnih slucajeva godisnje u svijetu, uglavnom od kardiovaskularnih bolesti. Jedno od troje djece u svijetu ima razinu olova u krvi iznad 5 mikrog/dL.
Izvor : OMS, Semaine d'action internationale, octobre 2024
Ova stranica temelji se na provjerljivim i priznatim izvorima. Prikazane činjenice dokumentirane su u znanstvenoj literaturi, povijesnim arhivima i izvješćima službenih institucija.